|
Konacno, izasla sam ovaj vikend. Trebalo je puno nagovaranja i pregovaranja, doduse, ali nekako nisam ocekivala da ce biti drugacije. Bila sam samo u Jabuci, doduse, ali bilo je odlicno. Konacno plesati nakon dugo vremena (iako mi polovina muzike nije bila poznata), konacno udahnuti nocni zrak, vidjeti ljude slicne sebi... I u svemu tome, nedostajlo mi je moje staro drustvo, ljudi koje sam poznavala, s kojima sam imala toliko toga zajednickog. Osjecala sam se pomalo usamljeno, ali i sigurno. Zenska koja je prodavala karte je bila sva u crnom, u minjaku i platformama, velik dio ljudi unutra je nosio crno (vidjela sam prezgodnog lika s kratkom crnom kosom i koznjakom do poda, i jos jednog starijeg tipa, obrijane glave i s naocalama, dosta visokog), ali naravno, nitko me nije primjetio. Pijani majmuni se, naravno, ne racunaju. Nije bas da sam i ja izgledala ista posebno. Crna duga suknja, majica i tamnoljubicasti ruz. Vratila sam se kuci negdje oko 3. Starci su spavali, nisu ni skuzili da kasnim pola sata. Tipicno. Stara me probudila negdje oko 12 za rucak u nedjelju. Jedino doba kad bi kao svi trebali biti doma na okupu. Mos mislit. Stari je jos ujutro otputovao negdje.Nece ga biti do srijede, tako da smo stara i ja same doma kad se ona navecer vrati s posla. Novi izum joj je da pokusava razgovarat samnom stalno. Idu mi na jetra njezina pitanja. Hoce sve zivo znati. Zasto nosim crno, zelim li se ubiti, sto zelim raditi u zivotu... Naravno, ona to sve puno maglovitije postavi, da ne bi slucajno ispalo da me napada ili optuzuje. Sigurno misli da sam luda. Ako i jesam, to je jer sam tako usamljena, jer nemam nikog s kim bih mogla razgovarati. Nikog kog bi mogla zagrliti. |
|
Pulled Apart the night falls as if slain by the sun, cold and alone are we. the emotion for which you pray flares once, then dies, smothered by the all-encompassing dark. all hope must sicken and die. your heart beats no more. how could you not understand? our dark thoughts surround us, crying, we have lost our light. |
|
Da, to sam ja.. Nisam ni sama zasto pisem ovaj blog. Mozda jer sam toliko usamljena da to vise ne mogu podnijeti, jer se tisina nadvija nad mene, prijeteci da me ugusi svojom velicinom. Tisina potpune i savrsene usamljenosti. Nemam nikog kome bi se mogla povjeriti. Svi su toliko zauzeti svojim malim zivotima da me ni ne primjecuju. Cak ni moji roditelji, koje jedva i vidjam, a kad ih i vidim, jedino sto znaju je prigovarati mom makeupu, boji kose ili odijevanju. Kako ne shvacaju da nosim crno izvana jer se osjecam crnom iznutra? Mozda ce ovako netko cuti moj vapaj, netko usamljen kao i ja, i pruziti mi ruku, da zajedno krocimo kroz noc. Nedavno sam se preselila u Zagreb sa starcima. Rekli su da je to zato sto ce mi biti lakse iduce godine na faksu i da je bolje da se maknem iz mjesta gdje sam prije zivjela, ali ja znam da je to samo zato jer nisu odobravali moju ekipu.kao da sam zbog njih pala razred. Ovjde bas i nemam prijatelja, a starci me ne pustaju van. Dani mi proticu zatvorenoj u sobi, daleko od uzasnog sunca, a poslijepodne prosecem gradom, sjednem u Dobar Zvuk na kavu, sama, naravno, kao i uvijek, moje jedino drustvo cigareta i biljeznica s pjesmama. Jedinu utjehu u mojoj samoci pruzaju mi moje pjesme i muzika koju slusam... ima toliko istine u tekstovima predivnih 69eyesa i London After Midnighta... i toliko puta zelim da sam upravo ona djevojka kojoj pjevaju oni ili TypeONegative. Ali takvi komadi nikad ne bi pozeljeli mene.... I zato ostajem sama, zatocena u svojoj utvrdi, cekajuci svog princa na crnom konju...da me njegove cvrste ruke obujme i da me odvede daleko od ovog uzasnog prezivljavanja (jer zivotom to ne bih nazvala) u svijet gdje je vjecna tama i svjetlost svijeca. |
| srpanj, 2005 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv